nedjelja, 25. studenoga 2007.

IMAM DVIJE MAME I DVA TATE

Imam dvije mame i dva tate (1968) - igrani film - 89 min.
Režija: Golik Krešo
Scenarij: Mirjam Tušek, Krešo Golik (prema istoimenom romanu Mirjam Tušek)
Fotografija: Ivica Rajković
Glazba: Tomica Simović
Montaža: Katja Majer
Scenografija: Željko Senečić
Kostimografija: Maja Galasso
Produkcija: Jadran film, 35mm, boja
Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)
Uloge: Davor Radolfi (Đuro), Mia Oremović (prva mama), Relja Bašić (prvi tata), Fabijan Šovagović (drugi tata), Vera Čulić (druga mama), Tomica Žganec (Draško), Igor Galo (Zoran), Matea Bogdanović, Zlatko Kauzlarić-Atač

Poslije razvoda, bivši supružnici osnovali su nove bračne zajednice, pri čemu je stariji sin, tinejdžer Zoran, ostao živjeti s ocem i njegovom novom, mladom i atraktivnom suprugom koja je netom rodila djevojčicu Đuricu, dok je mlađi, desetogodišnji Đuro ostao s majkom, koja u braku s drugim mužem flautistom ima sinčića Draška. Svake nedjelje Zoran odlazi na ručak k novoj obitelji svoje majke, a Đuro novoj očevoj obitelji. Dvije obitelji tako su međusobno povezane, a Đuro će uskoro shvatiti da ih još štošta veže...

Imam dvije mame i dva tate jedan je od vrhunaca opusa Kreše Golika. Izvanredna narativna kombinatorika, dramaturška dosjetljivost, psihološka uvjerljivost, sjajan spoj humora i drame, razigran dizajn i ugođaj te odlični glumački nastupi film čine majstorskim uratkom koji istovremeno razgaljuje tzv. široku publiku i imponira znalcima. Na Pulskom festivalu Imam dvije mame i dva tate nagrađen je Srebrnom arenom te Zlatnim arenama za najbolju glumicu Miji Oremović i fotografiju Ivici Rajkoviću (ex aequo s filmom Gravitacija, Branka Ivande).

Vrlo je zanimljivo na koji način Golik koristi urbani prostor da bi ispričao svoju oporu gradsku priču. Likovi poput kursora otkrivaju zgrade koje danas ne postoje ili su se u međuvremenu toliko promijenile da ih gotovo ne prepoznajemo. Ako se usredotočimo na samo taj aspekt filma on nam se nudi kao svojevrsna posveta građanskoj arhitekturi Zagreba između dva rata i netom nakon II. svj. rata. Koncentrirat ćemo se na: Jurjevsku, Vukovarsku ulicu (ulicu Proleterskih brigada), Zoološki vrt i Draškovićevu.



Nema komentara: