subota, 11. travnja 2009.

MALI UVOD

Projekt URBOTEKA (Čovjek je prostor: Film i arhitektura), bavi se arhitekturom i gradom na filmu polazeći od postavke da se taj «prostor» nalazi posve dokumentarno u igranim filmovima i da kao takav svjedoči o razvoju i promjenama grada i njegove arhitekture, otkrivajući zakonitosti i kvalitete takovog «pamćenja».
Kroz to promatranje i bilježenje grada učimo mladež (i mlade profesionalne umjetnike) da spozna svoj grad, da upiše vlastite putanje u već postojeće urbane koreografije i da s nama otkrije višeslojenost takvog «teksta». Mislimo da kroz ovaj projekt mladi mogu snažnije osjetiti svoje prisustvo i svoju svrhu u urbanom prostoru kao dio nekog povijesnog kontinuiteta i razvoja.
Čuvanje i razumijevanje vlastite nematerijalne baštine preduvijet je razumijevanja kontinuiteta ili diskontinuiteta svijeta oko nas.


Prizor iz filma "Martin u oblacima" B. Bauera (1961.)

ponedjeljak, 14. siječnja 2008.

ODRŽANA RADIONICA











Održana je uvodna radionica projekta.
Evo nekoliko fotografija...

nedjelja, 9. prosinca 2007.

UVODNA RADIONICA

Nakon iscrpnog istraživanja sekvenci zadanih filmova, krećemo osmišljavati detaljni program uvodne radionice. Radionica će se održati 22.12. u Centru za kulturu Trešnjevka.

Vremenski plan radionice:

09.45h Sastanak i upoznavanje svih polaznika i predavača.

10.20h Boris Bakal: Upoznavanje s radom bacača Sjenki i uvod u radionicu.

11.30h Silvija Limani i Vanja Žanko: Zagreb nekad i sad (kroz fototeku 20 i 30 godina)

- dokumentirano-igrani film "Moj Stan" Zvonimira Berkovića iz 1962.

13.15 Pauza do 14.20h

14.20h Kresimir Galović: O razvojima grada

- odlomci iz igranog filma "Živi bili pa vidjeli" Brune Gamulina i Milivoja Puhlovskog iz 1979. godine.

15.30h Završetak radionice

nedjelja, 25. studenoga 2007.

IMAM DVIJE MAME I DVA TATE

Imam dvije mame i dva tate (1968) - igrani film - 89 min.
Režija: Golik Krešo
Scenarij: Mirjam Tušek, Krešo Golik (prema istoimenom romanu Mirjam Tušek)
Fotografija: Ivica Rajković
Glazba: Tomica Simović
Montaža: Katja Majer
Scenografija: Željko Senečić
Kostimografija: Maja Galasso
Produkcija: Jadran film, 35mm, boja
Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)
Uloge: Davor Radolfi (Đuro), Mia Oremović (prva mama), Relja Bašić (prvi tata), Fabijan Šovagović (drugi tata), Vera Čulić (druga mama), Tomica Žganec (Draško), Igor Galo (Zoran), Matea Bogdanović, Zlatko Kauzlarić-Atač

Poslije razvoda, bivši supružnici osnovali su nove bračne zajednice, pri čemu je stariji sin, tinejdžer Zoran, ostao živjeti s ocem i njegovom novom, mladom i atraktivnom suprugom koja je netom rodila djevojčicu Đuricu, dok je mlađi, desetogodišnji Đuro ostao s majkom, koja u braku s drugim mužem flautistom ima sinčića Draška. Svake nedjelje Zoran odlazi na ručak k novoj obitelji svoje majke, a Đuro novoj očevoj obitelji. Dvije obitelji tako su međusobno povezane, a Đuro će uskoro shvatiti da ih još štošta veže...

Imam dvije mame i dva tate jedan je od vrhunaca opusa Kreše Golika. Izvanredna narativna kombinatorika, dramaturška dosjetljivost, psihološka uvjerljivost, sjajan spoj humora i drame, razigran dizajn i ugođaj te odlični glumački nastupi film čine majstorskim uratkom koji istovremeno razgaljuje tzv. široku publiku i imponira znalcima. Na Pulskom festivalu Imam dvije mame i dva tate nagrađen je Srebrnom arenom te Zlatnim arenama za najbolju glumicu Miji Oremović i fotografiju Ivici Rajkoviću (ex aequo s filmom Gravitacija, Branka Ivande).

Vrlo je zanimljivo na koji način Golik koristi urbani prostor da bi ispričao svoju oporu gradsku priču. Likovi poput kursora otkrivaju zgrade koje danas ne postoje ili su se u međuvremenu toliko promijenile da ih gotovo ne prepoznajemo. Ako se usredotočimo na samo taj aspekt filma on nam se nudi kao svojevrsna posveta građanskoj arhitekturi Zagreba između dva rata i netom nakon II. svj. rata. Koncentrirat ćemo se na: Jurjevsku, Vukovarsku ulicu (ulicu Proleterskih brigada), Zoološki vrt i Draškovićevu.



utorak, 20. studenoga 2007.

ŽIVI BILI PA VIDJELI

Živi bili pa vidjeli (1979) - igrani film - 1h 38 min 29''
Režija i scenarij: Bruno Gamulin i Milivoj Puhlovski;
Kamera: Živko Zalar;
Scenografija: Velimir Domitrović;
Montaža: Damir German;
Glazba: groupa "Buldožer"
Glume: Sanja Vejnović, Mladen Vasary, Boris Buzančić
35mm; u boji
Produkcija: Jadran film
Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)

"Pogledaj te betonske kutije. Pola toga treba srušiti i ponovo sagraditi nešto pošteno.(…) Trebalo bi napraviti grad sa pravim stvarima, sa pravim sadržajima, a ne samo predgrade ovom starom. (…) Mislim da je to moguće ako ljudi stvarno hoće. A ja bih htio."

U ovom filmu, snimljenom 1979. godine, gleda se s udaljenosti na nade na kojima se temelje gradovi nastali u periodu socijalizma i na razočaranja koja su slijedila. Radnja filma se odvija u 60-im godinama, u raznim zagrebačkim zonama. Glavni lik je student arhitekture uvjeren u mogućnost da se stvori novi model grada koji bi bio odgovor na potrebe stanovnika. Ali profesori s fakulteta, poslovni svijet u kojemu ima i korupcije, pa čak i roditelji njegove zaručnice mu stoje na putu.

Ovaj gorak film ne želi optužiti sistem, nego pružiti priliku da se prisjetimo nekih malverzacija koje su se dogodile za vrijeme izgradnje onog dijela Zagreba koji se nalazi na jugu, preko rijeke Save.

Bitan element filma su dijalozi između likova. U borbi mišljenja izranja i poruka koja se želi prenijeti gledaocu. Gledaoc je stalno nukan na poistovjećivanje s likovima i to ga čini bitnim sudionikom filma bez kojega sam priča kao da ne bi funkcionirala.

Film Živi bili pa vidjeli kroz principijelno iznošenje arhitektonskih ideja i kroz dramu glavnog lika koji se ne želi pokoriti kompromisu većine, pokušava postati simbolom svih onih intelektualaca koji su bili kažnjeni ne želeći prihvatiti sve impozicije sistema koji su htjeli graditi, ali su ga drugačije razumijeli.





B. Gamulin




M. Puhlovski

petak, 16. studenoga 2007.

MARTIN U OBLACIMA

Martin u oblacima (1961) - igrani film - 107 min.
Režija: Bauer Branko
Scenarij: Fedor Vidas (adaptacija scenarija: Branko Bauer, Krešo Golik, Vladimir Koch)
Fotografija: Branko Blažina
Glazba: Aleksandar Bubanović
Montaža: Blaženka Jenčik
Scenografija: Vladimir Tadej
Kostimografija: Marko Gerovac
Tehnika: 35mm widescreen, c/b
Produkcija: Jadran film
Zemlja proizvodnje: Federativna Narodna Republika Jugoslavija (Narodna Republika Hrvatska)
Uloge: Boris Dvornik (Martin Barić), Ljubica Jović (Zorica), Joža Šveb (Vjenceslav Barić), Antun Nalis (Carmine), Ljerka Prekratić (Marcella), Braco Reiss (Robert Eugen Mrazek zvan Kliker), Lila Andres (Solarica), Nela Eržišnik (prevarena žena), Rikard Simonelli (Darko), Vera Misita (Darkova znanica), Fahro Konjhodžić (Hrvoje), Josip Marotti (projektant), Sandra Fideršeg (pazikuća), Durđica Dević (Zoričina gazdarica), Tihomir Polanec (Hrvojev kolega), Zlatko Crnković (inspektor) i dr.

Mladi studentski par Martin i Zorica žive odvojeno kao podstanari i žele doći do vlastitog stana kako bi mogli živjeti zajedno. Dok su mu gazde na putu, Martin da u podnajam stan u kojem živi Talijanu Carmineu i njegovoj kćerki šiparici, kako bi zaradio neke novce. Preko strica dolazi do veze koja bi mu trebala omogućiti kupnju stana u novogradnji, nesvjestan da je ta 'veza' zapravo prevarant...

Posljednji film zlatnog razdoblja u opusu Branka Bauera, Martin u oblacima ostvarenje je suverene narativno-dramaturško-karakterizacijske izvedbe koje sjajno povezuje socijalnu melodramu i komediju. Bauerov uobičajeno visok osjećaj za ambijentaciju i profiliranje živopisnih likova ovdje dosiže jedan od svojih vrhunaca, a glumci su redom izvrsni. Iznimno popularan u vrijeme premijere, film je samo u Zagrebu vidjelo preko sto tisuća gledatelja.

Snimljen većim dijelom u blizini Kvaternikovog trga i Petrove ulice ovaj film o kupnji i iznajmljivanju stanova otkriva jedan davno već nepostojeći Zagreb, njegove interijere, urbane i dizajnerske koreografije koje možemo gotovo arheološki proučavati dio po dio.



četvrtak, 15. studenoga 2007.

GRAVITACIJA

Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata - (1968) - igrani film - 84 min.
Režija: Ivanda Branko
Scenarij: Branko Ivanda, Alojz Majetić
Fotografija: Ivica Rajković
Glazba: Miljenko Prohaska
Montaža: Lida Braniš
Scenografija: Željko Senečić
Produkcija: Jadran film
Tehnika: 35mm standard, c/b
Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)
Uloge: Rade Šerbedžija (Boris Horvat), Snežana Nikšić (Ana), Jagoda Kaloper (Nataša), Zaim Muzaferija (otac), Ðuro Rogina (Krpimir), Zdravko Pošta (Kistonja), Mustafa Nadarević (Blaja), Tito Strozzi (Pepek), Jelica Lovrić, Fabijan Šovagović i dr.

Po povratku s odsluženja vojnog roka, Boris Horvat nalazi se na životnoj prekretnici. Razmišlja o studiranju, ali već ga čeka posao u likvidaturi banke u kojoj je radio i njegov otac. Boris se zaljubi u umjetnicu Anu, no kad se zaposli u banci upusti se u vezu s kolegicom Natašom...

Debitantski igrani film dotadašnjeg filmskog kritičara Branka Ivande, Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata modernističkim prosedeom prikazuje svakodnevicu mladića pasivnog i nemoćnog pred životnim okolnostima, implicitno kritizirajući suvremeno stanje socijalističkog društva. Film se posebno ističe rafiniranim vizualnim izrazom, napose u scenografskom dijelu. Kritika ga je dobro primila, a na festivalu u Puli nagrađen je Zlatnim arenama za najbolju fotografiju (ex equo s filmom Imam dvije mame i dva tate) i glazbu te diplomom za režisera debitanta.

Već citirana i hvaljena fotografija ovog filma otkriva nam također i nepoznate ili zaboravljene razloge zašto danas neki pokušavaju sačuvati Fabrisovu zgradu na uglu Deželićeve ul. (prije Prilaz JNA) i Trga Maršala Tita, koju mnogi i danas nazivaju Ferimport. Nekoliko bitnih scena ovog filma upravo se događa u nekad popularnoj kavani Opera u prizemlju te ispred same zgrade. Cijeli film tretira prostor vrlo geometrijski i (p)opartistički poput filmova Antonionia ili Godara iz istog razdoblja i time pojačava namjeru redatelja da pojača «izgubljenost» glavnih likova.






B. Ivanda